Zakon o radu je krovni zakon kojim se u Republici Hrvatskoj uređuju radni odnosi te je isti usklađen s pravnom stečevinom Europske unije iz područja radnog zakonodavstva.
Ovim Zakonom predviđena je sloboda ugovaranja koja podrazumijeva da poslodavac, radnik i radničko vijeće te sindikati i udruge poslodavaca, mogu ugovoriti uvjete rada koji su za radnika povoljniji od uvjeta određenih samim zakonom. Pored spomenute mogućnosti, sloboda ugovaranja dopušta mogućnost da poslodavac, udruge poslodavaca i sindikati mogu kolektivnim ugovorom ugovoriti uvjete rada nepovoljnije od uvjeta određenih ovim Zakonom ali isključivo u slučaju kada ih taj zakon ili neki poseban zakon na to izričito ovlašćuju. Ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako Zakonom o radu ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
Svaki poslodavac koji zapošljava više od dvadeset radnika dužan je donijeti i objaviti Pravilnik o radu kojim se uređuju plaće, organizacija rada i druga pitanja važna za radnike zaposlene kod toga poslodavca, ako ta pitanja nisu uređena kolektivnim ugovorom.
Privremeno zapošljavanje radnika posredstvom Agencije za privremeno zapošljavanje je također regulirano odredbama Zakona o radu. Agencija za privremeno zapošljavanje, kao poslodavac, ustupa radnika drugom poslodavcu za privremeno obavljanje poslova na temelju ugovora o ustupanju radnika.
